»Pa dobro, gde si ti?«, »Izbeglice iz besmisla«, »Remorkeri iz svake tvoje luke« i mnogi slični transparenti uzeti iz njegovih pjesama dočekali su Đorđa Balaševića u Domu sportova, a među njima se skrio tek jedan kojeg on nije autor - »Dobro nam došel prijatelj«

ZAGREB, 14. prosinca - Zagrebačka publika koja je Dom sportova u petak popunila do posljednjeg mjesta, čak niti nakon četiri i pol sata druženja s Đorđem Balaševićem nije imala volje otići s koncerta kojeg je čekala gotovo 12 godina. I premda koncert naziva »Dolazim, sto dukata donosim...«, za koji su karte rasprodane mjesecima unaprijed, nije bio prvi susret Balaševića s hrvatskom publikom, bio je to prvi put da je novosadski kantautor zaplakao izašavši na pozornicu. »Pa dobro, gde si ti?«, »Izbeglice iz besmisla«, »Remorkeri iz svake tvoje luke« i mnogi slični transparenti uzeti iz njegovih pjesama dočekali su Balaševića u Domu sportova, a među njima skrio se tek jedan kojeg nije on autor - »Dobro nam došel prijatelj«. Sasvim neuobičajeno, prije članova svog benda The Unfuckables, Đole je izašao na pozornicu i poklonio se publici koja se okupila i dva sata uoči koncerta. 

»Dobra večer Zagrebe« bilo je sasvim dovoljno kako bi mu zastala »knedla u grlu«, a prvi stihovi pjesme »Marim ja« - »Najbolje godine ovog života mog prošle su uludo«, bile su razlog za prvu suzu. 

»Svirao sam mnogo, imam iza sebe 25 godina iskustva, ali što mi sve to večeras vrijedi«, zapitao se Balašević dok mu je publika jednoglasno vikala »Đole, Zagreb te voli«. Bio je to uistinu lijep susret Balaševića i njegove publike, koja ga je posljednjih godina barem jednom slušala na nekom od njegovih slovenskih koncerata. »Pitao sam se hoću li ponovno doći, hoću li biti stranac u Zagrebu...«

»Vasa Ladački«, »Lepa Protina kći«, »Slovenska«, »Stih na asfaltu« (pjesma posvećena Zagrebu), »Boža zvani Pub«... Bio je to tek početak druženja za koje su mnogi željeli da ne dođe do kraja. Balašević je izveo brojne legendarne pjesme, 50-ak hitova koji su nastali u posljednjih 25 godina, ispričao je bezbroj anegdota koje su popratile njegov životni put, dirnuo recitalima u svojim pjesmama... A opet, nije izveo toliko toga. »Ne lomite mi bagrenje«, »Pesma o jednom petlu«, »Čovek s mesecom u očima« (posvećeno Vukovaru), »Noć kad sam preplivao Dunav« (iako je njezin stih naziv koncerta), »Mirka«... Sve su to klasici za koje je publika ostala zakinuta, ali uz objašnjenje - »Dragi moji, ne smijemo sve odsvirati, tako ćete imati razloga doći opet. Za deset godina, najbolje bi bilo tako, da nam to postane ritual... Zapravo, tada me možda više ne bude. Promijenimo to, nađimo se svakog prosinca ovdje«, kazao je Balašević koji ipak nije odolio raznim porukama skrivenim u balonima, bocama, plišanim zečevima i sličnim stvarima koje su mu doletjele na pozornicu. Tako njegovi obožavatelji nisu ostali zakinuti za pjesme koje prvobitno nije namjeravao izvesti, hitove poput »Svirajte mi Jesen stiže dunjo moja«, »Ringišpil, »Virovitica«... 

Ipak, cirkus je morao otići, a petak 13. već je davno bio iza Balaševića i njegovih obožavatelja. Uostalom, niti pet sati ne bi mu bilo dovoljno da izvede sve zbog čega je voljen, a i čekao ga je još jedan zagrebački koncert, također za prepunu dvoranu, ali drugog naziva - »Dal" je sve bilo samo fol«...

Petra Boić